TURISTIČKI KOMPLEKS ****

Online Rezervacije
Datum dolaska:


Broj noći:

Pristupni kôd (opcija):

Promijeni/Otkaži rezervaciju »

Povijest Hercegovine



Kulturna, religijska i prirodna raznolikost na relativno malom prostoru od samih početaka rezultira bogatstvom koje tvori specifičan politički, gospodarstveni i kulturni prostor, prostor koji je naseljen još u prapovijesnom razdoblju. O tome svjedoče ostaci kamenih i metalnih predmeta. U trinaestom stoljeću prije Krista u Hercegovini se naselila skupina Ilirskih plemena, koje će Rimljani poraziti i njihovu zemlju organizirati u rimsku pokrajinu Ilirik. Nakon podjele rimskog carstva 395. godine, na zapadno i istočno, Hercegovina je pripala zapadnom dijelu carstva.

Slaveni su naselili današnju Hercegovinu i Bosnu u sedmom stoljeću. Sredinom desetog stoljeća bizantski car Konstantin Porfirogenet spominje Bosnu i Hum – Zahumlje, odnosno, današnju Hercegovinu, kao dvije male oblasti. Od sredine dvanaestog stoljeća, Hercegovina i Bosna imaju svoje vladare s titulom bana. Godine 1377. Bosna i Hercegovina je postala kraljevstvo, a ban Tvrtko njezinim prvim kraljem. Nakon njegove smrti 1391. godine, Bosnu i Hercegovinu je zahvatio proces osamostaljivanja najistaknutijih velikaša - odvajanje Hercegovine od Bosne. Tako Bosnom vlada Hrvoje Vukčić Hrvatinić, a Hercegovinom njegov sinovac Stjepan Vukčić Kosača, koji uzima naslov Hercega, a svoj posjed naziva Hercegovinom 1448. sa sjedištem u Blagaju.

Stećci, građeni od dvanaestog stoljeća često za motive imaju grožđe i vinovu lozu, što jasno govori o mjestu ove kulture u životu ondašnjih žitelja Hercegovine. Podijeljenost među velikašima olakšala je Osmanlijama nakanu za okupacijom zemlje. Turci su 1463. godine zauzeli Bosnu, a Hercegovinu 1482. godine. Hercegovina je područje iznimno bogato kulturnim i povijesnim spomenicima. Kada je u pitanju medijevalni period u Hercegovini, svakako najznačajniji su stećci – nadgrobni kameni spomenici. Od stotine lokaliteta na kojima se danas nalaze, najznačajniji je onaj na Radimlji kod Stoca.

Od pisama najviše se koristila glagoljica i bosančica, a najstariji spomenik pisan bosančicom je Humačka ploča koja se čuva u muzeju franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog. Potječe iz dvanaestog stoljeća.